Tri Gejše

Zbirka haiku poezije

Iz recenzije Dr sci. Jadrana Zalokara Haiku (haikai) pjesnikovanje blistajuce je kazivanje trostihom na zen stazi Ciste Rijeci. Drevni ''haijini'' danas imaju dostojne potomke. Haiku se piše diljem svijeta i predstavlja biser planetarne polilogizacije.Polilogija duhovnih tradicija i njihovih vrednota gotovo se najkristalnije manifestira u haiku pjesnikovanju. Ono što susrecemo u dimenziji suvremenog glazbobivstvovanja, to je u dimenziji svjetske književnosti upravo haiku. Haiku se piše u gotovo svim zemljama svijeta.Rijetku su pisci i spisateljice, rijetki pjesnici, koji ne osjete unutarnji duhovni poticaj da pocnu pisati haiku.Tako i Ana Stjelja cije se majstorstvo vec nakazuje u ovoj zbirci. Zbirka sadrži 45 haiku uz prijevod na engleski i turski jezik (autorica je vrsna poznavateljica turskog jezika i tradicije). Haiku su pomno triadicko razvrstani ne po nekakvoj „tematskoj“ razdiobi vec sažimanju srodnih haiku trenutaka. Haiku jest trenutak punine življenja ljepotom susrecuceg bica u prolazu prazninom svih pojavnosti.Tako i haiku naše pjesnikinje. Poput Isse – s dubokim emphatickim senzibilitetom, duša diše s okom – vrhunac aisthesisa istodobno – „Dete place/njegove suze - /bujica/potapa grad.“Vrisak/šapat suosjecajnog trenutka kojim se jedno bice kozmicki glasa.Ali, osjecaj dobiva i tonus kozmicke praznine.Tada duša više ne place, naprosto promatra i bilježi, vrhunska poetika, ravnodušnost i mirnoca.I slijep progleda kroz svoj dah, živeci na obzorju drugacijeg života.„Zamagljen prozor/svež dah/krije lice slepog coveka.“ Kozmica radost zaleprša prema onom najdražesnijem u svakoj radosti – tihi ushit izmedju leptira i duge.„Leptir okreæe/krila prema suncu/da uhvati dugu.“Tako malo „djecje“ duše treba da izrazi haiku trenutak, i još jedan:„Starica plete/svoje duge kose/u carape za zimu.“ Dašak djetinjstva u mirnim njedrima sjecanja vraæa se s likom punim topline u srce pjesnikinje.Starica možda upravo sada diše uz pletivo u dugoj zimskoj noci, a možda je više i nema.Ostala je slika, ili možda tek trag na zidu –„Trag na zidu/Stara slika, akvarel/nema je više.“ Prolaznost svih pojava, netrajnost biæa – samo nas trag neki u sjecanju „vezuje“ uz dragu sliku i neke slike, uz topli lik nekog dragog bica, uz nas same izcezle u tremendu prolaženja vremena. Autorica ima i jedan antologijski haiku:„U POLUPRAZNOJ CAŠI/OGLEDA SE PUNA CAŠA/PORED NJE“To je istinski zen trenutak – „satoricki“ treptaj izbistrene duše i cistog pogleda.Na zen stazu Ciste Rijeci Ana Stjelja skromno je zakoracila – ali prepuna duša cistog uma posvuda æe susretati samo pupoljke Ciste Zemlje.I neka ju prati i naš blagoslov. U Rijeci, mjeseca sijecnja, 2008. godine

Haiku na srpskom, engleskom, španskom, portugalskom i turskom jeziku

Beograd, 2008.

Dva goluba na krovu,

zvuk šuštanja trave

u bašti velike kuce